Ana a.k.a. Volcano Red🎬 cinema freak❤
This is the post excerpt.
MAJČINSKI INSTINKT (Mother´s Instinct)
- redatelj: BENOIT DELHOMME
- uloge: ANNE HATHAWAY, JESSICA CHASTAIN, JOSH CHARLES, ANDERS DANIELSEN LIE,..
- trajanje filma: 94 min
- naziv originala: MOTHER´S INSTINCT
~SHE WANTS US TO PAY FOR MAX!~ ALICE
Idilično prijateljstvo dviju obitelji prekida se tragičnom smrću djeteta jedne od njih..
Dvije oskarovke Jessica Chastain i Anne Hathaway susreću se u atmosferičnom psihološkom trileru MAJČINSKI INSTINKT francuskog redatelja Benoita Delhommea. Iako su obje glumile u Interstellaru i Armagedon Timeu iz 2022. Chastain i Hathaway zapravo po prvi puta zajedno dijele scenu.
Film se djelomično temelji na noveli Derriere la Haine iz 2012. Barbare Abel te istoimenoj belgijskoj filmskoj adaptaciji iz 2018. godine.
E sad, da sam pročitala i/ili vidjela original(e) vjerojatno mi se ovaj Majčinski Instinkt ne bi svidio s obzirom da uvijek dajem prednost izvornicima s neengleskog govornog područja nad onim holivudskima.
No kako nije svako zlo za zlo ipak sam se bez prethodnog utega originala prepustila gledanju izvanrednih Chastain/Hathaway glumačkih izvebi, mračnom i uvrnutom poigravanju s zdravim umom sve do završnog dijela za kojeg doista nisam imala pojma u kojem će smjeru otići.
Za jedan psihološki triler od kojeg se s obzirom na temu o tragičnom gubitku djeteta svakom roditelju diže kosa na glavi i više nego dovoljno.
Jessica i Anne uvjerljivo i ritmički usklađeno tumače dvije kućanice te najbolje prijateljice iz 60.tih prošlog stoljeća koje nakon užasne tragedije nagriza crv sumnje te započnu sumnjati u ponašanje jedne na drugu.
Uz izvrsnu režiju i fotografiju B. Delhommea (odličan i u fotografiji u Minamati iz 2020., op.a.) te zanimljivu kostimografiju Mitchella Traversa, film doista pogađa u suštinu psihološke igre dviju izbezumljenih majki – jedne koja je nepovratno izgubila dijete i druge koja je užasnuta da će joj ona prva prouzročiti istu bol koju sama prolazi.. uz već spomenutu fotografiju i kostimografiju odlično su iskorištene boje haljina koje otvoreno prate stanje uma i duha Celine (A. Hathaway). Od nebesko plave pa do posmrtno crne da bi se na kraju boje izjednačile i uparile s odjećom malog Thea. No da previše ne spoilam..
S obzirom da je priča ispričana iz perspektive Chastainina lika Alice što ju zapravo čini glavnim likom, gledatelj se nekako prirodno priklanja Jessici. Zapravo stiče se dojam da je upravo Alice ona kojoj vjerujemo što ju automatski čini simpatičnijom protagonisticom. Naravno i Anne briljira no u potpunosti ne uspijeva procvjetati sve do zaključnog trećeg čina u kojem sljedi iznenađujući i šokantan obrat..
U filmu se u ulozi Simona, supruga od Alice pojavljuje i moj novootkriveni simpatični miljenik, norveški glumac Anders Danielsen Lie koji me prije dvije godine kupio ulogom u odličnoj Najgoroj Osobi na Svijetu.
Film sam pogledala 06. Travnja 2024. u Karamana, odmah iza hrvatskog filma Pamtim Samo Sretne Dane.
MAJČINSKI INSTINKT
Why not🙃
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
- redatelj: NEVIO MARASOVIĆ
- uloge: RADKO POLIČ, GORAN BOGDAN, ZLATKO BURIĆ, TIHANA LAZOVIĆ, MILAN ŠTRLJIĆ, TARA THALLER, LEON LUČEV, JANKO POPOVIĆ VOLARIĆ, MILAN ŠTRLJIĆ, LEONA PARAMINSKI,..
- trajanje filma: 72 min
~ZNAŠ ONO KADA POGRIJEŠIŠ I ONDA UMJESTO DA TO ODMAH ISPRAVIŠ TI SAMO NASTAVLJAŠ I MISLIŠ TO ISPRAVITI NEGDJE USPUT..~ HRVOJE
Dok sjedi u restoranu i čeka naručeno jelo, stariji gospodin Hrvoje (R. Polič) promatra druge goste i sluša njihove razgovore nesvjestan da zapravo gleda svoj život pred konačan oproštaj..
Dakle ovo je film koje me blago rečeno oduševio! Nevjerojatno no još jedan izuzetan hrvatski film koji se uz Sigurno Mjesto smjestio u moje filmofilsko srce.
Redatelj Sretnih Dana je dobro poznati miljenik filmskih festivala Nevio Marasović koji s tek navršenih 40 god. vrlo zrelo gradi filmsko djelo o životu, greškama, krivim odlukama, pogrešnim procjenama, žaljenju i smrti.
Film i originalno ispričana radnja smješteni su u tek stotinjak kvadrata restorana u kojem glavni likovi većinom sjede za stolom i vode razgovore. Unatoč statičnosti scene Marasović od protagonista uspjeva izvući energiju koja je film učinila dinamičnim i zanimljivim za gledanje. Poznati glumački ansambl odlično funkcionira pod njegovom redateljskom palicom. Svi su odreda jednako ‘iskorišteni’ pa se zvučna glumačka imena srećom ne gube. Sviđa mi se način zaplitanja priče u grop te naoko ‘porazbacane’ priče random posjetitelja sa susjednih stolova koje se polagano povezuju u zanimljivu cjelinu. Volim onaj trenutak kada se dogodi čuveni ‘klik’ u kojem gledatelj jednog stabla napokon ugleda čitavu šumu. Takav je Marasovićev film. Naoko jednostavan no duboko misaon, naizmjenice težak i radostan, lijep i tragičan.. Baš poput života. Po načinu sklapanja šire slike podsjetio me na Eastwoodov film Čudo na Hudsonu koji se u naraciji činio strahovito razjedinjen da bi na kraju izgledao poput slike stvorene od tisuće pažljivo složenih puzzli. Slično i Marasović pripovijeda da bi gledatelj u konačnici očima Hrvoja sagledao ne samo njegov već i svoj život.
U filmu ima referenci na neka druga poznata djela. I zgodno ih je potražiti i pohvatati. No ona zasigurno najljepša nalazi se u samom naslovu filma koji nosi ime bezvremenske pjesme velikog hrvatskog kantautora, skladatelja i književnika Arsena Dedića.
A posebno emotivnu stranu film krije u nažalost tužnom ovozemaljskom odlasku velikana slovenskog glumišta Radko Poliča koji je tumačio glavnu ulogu. Film je sa snimanjem krenuo 2019. god., ali je zbog pandemije bio odgođen. Nažalost pa gospodin Radko nije uspio dočekati premijerno otvaranje. No barem je prema riječima redatelja Marasovića uspio vidjeti zadnju trećinu filma u kojem je njegova glumačka virtuoznost došla do punog izražaja. Ponekad život i smrt na nevjerojatan način zamiješaju karte. Pogotovo kada se i filmski lik gospodina Hrvoja pripremao na put bez povratka.
Ne mogu prežaliti što Pamtim Samo Sretne Dane nisam uspjela pogledati na projekciji u HNK Split uz gostovanje ostatka autorske ekipe.
No ambijent malog starinskog kina Karaman bio je second best izbor za ovaj divan film. I doista dirljiv i autentičan način rastanka s velikim glumcem Radkom Poličem.
Na kraju od svega što ostaje najbolje je kako i pkesma, a i film kažu – pamtit samo sretne dane..
Ovo je neka moja nova mantra😉
Film sam pogledala 06. Travnja 2024. u već spomenutom kinu Karaman.
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
Why not🙃
GODZILLA X KONG: NOVO CARSTVO (Godzilla X Kong: New Empire)
- redatelj: ADAM WINGARD
- uloge: REBECCA HALL, BRYAN TYREE HENRY, DAN STEVENS, ..
- trajanje filma: 115 min
- naziv originala: GODZILLA X KONG: THE NEW EMPIRE
~IS THAT A MINI KONG?!~ BERNIE HAYES
Još jedna epska bitka između Konga i Godzille se nastavlja! Ovaj put u nešto drugačijoj avanturi koja će združiti snage zakletih neprijatelja Godzille i Konga, dvaju strašnih titana u zajedničkoj borbi protiv daleko snažnijeg neprijatelja koji s ogromnom vojskom čudovišta izlazi na površinu Zemlje..
GODZILLA X KONG: NOVO CARSTVO režirao je američki filmaš Adam Wingard koji je ujedno potpisao i Godzillu iz 2021. Rekla bih daleko slabiju od ove iz 2024. god.
Bez puno drame najnovija Godzilla X Kong: Novo Carstvo bio je besprijekorno zabavan film idealan za jedno obiteljsko druženje na matineji u CineStaru 30. Ožujka 2024.
S obzirom da svi više-manje volimo filmove o borbama divovskih životinja te uživamo u Svemiru koji im pripada, film je pun pogodak. Prepun je akcije, zabave, vođen doduše krajnje nevjerojatnom pričom (no to je ipak SF jel’te😉).
Uvodi neke nove dopadljive i one druge likove te usput obiluje humorističnim sekvencama poput onih sa smiješnim gušterima i mini Kongom.
S novim dijelom stiže i novi negativac. Ovaj put u premoćnom crvenkastom krznu još jačeg i močnijeg Skar Kinga.
Novo Carstvo je eksplozivniji i pozitivno još luđi u odnosu na prethodnika iz 2021. god. Dijalozi su srećom osjetno smanjeni dok je fokus usmjeren na titane i njihovu donekle ‘ljudskiju” stranu.
I dok se Godzilla većinom ponaša poput šizefrenog ovisnika o kristalnom methu, Kong sve više otkriva svoju senzibilniju stranu. Rekla bih skoro na tragu King Konga iz 2004. god. zbog kojeg sam usljed emotivnog ganuća priznajem oplakala more suza.
U novom filmu prikazana je gigantska zubobolja našeg Kinga među titanima koja je btw scenaristički i kinematografski odlično riješena. Nije se zaboravilo ni na suptilnu, nježne vezu Konga i gluhonijeme djevojčice Jie koju je reprizirala odlična 16.godišnja američka glumica Kaylee Hottle.
Uglavnom MonsterVerse matična američka franšiza Godzille i ‘sestrinskih’ giganata s novom Godzillom broji ukupno 5 filmova od 2014. uključujući i dvije TV serije. Doduše opsjednutost Godzillom traje već dugih 7 desetljeća. Zapravo ove godine u studenom obilježit će se sedamdeseti rođendan japanske Gojire koja se ukazala na filmskom platnu daleke 1954. god. Od tada pa na ovamo snimljeno je ukupno 38 filmova od čega 5 u američkoj produkciji, a svih preostalih 33 u japanskoj!
Ja sam nažalost pogledala samo filmove iz spomenute američke produkcije. No sudeći barem prema odgledanom mogu reći da mi se Novo Carstvo najviše svidjelo. Idealan omjer razbibrige, akcije i vibre ‘mozak na pašu’.
I konfekcijskog filmofila koji se s vremena na vrijeme probudi potrebno je ponekad nagraditi😉
GODZILLA X KONG: NOVO CARSTVO
Why not🙃
JORGOVANI
- redatelj: SINIŠA CVETIĆ
- uloge: SLOBODA MIĆALOVIĆ, IVAN BOSILJČIĆ, GORDAN KIČIĆ, MIMA KARADŽIĆ, ISIDORA JANKOVIĆ, JANA BJELICA,..
- trajanje filma: 84 min
~LAKO ĆEŠ TI BEZ MENE, AL KAKO ĆU JA BEZ TEBE.. ~JORGOVANI
U JORGOVANIMA pratimo glumački i bračni par Katarinu (S. Mićalović) i Igora (I. Bosiljčić) publici omiljena televizijska lica u noći nakon dodjele filmske nagrade u kojoj kulminiraju svi mogući (ne)odnosi te na vidjelo izlaze prljavštine i obmana iz najviših krugova filmske industrije zabave..
Film je djelo mladog srpskog filmaša Siniše Cvetnića koji radnju Jorgovana vremenski smješta u tek par sati jedne turbulentne noći u kojoj se deširfiraju mutni poslovni te obiteljski i preljubnički odnosi.
Film vidim kao manifest balkanskog zabavnjačkog life stylea uronjen u dekadenciju, razvrat, prevaru i ovisnost. Dakako uz neizbježni turbo folk glitter.
Ovo je još jedan srpski film koji me nažalost uspio razočarati. Unatoč oduševljenju kritike i fanova s društvenih mreža. S obzirom na sve očitiji trend Z generacije koja se vikendom valja u neukusu sumnjivih narodnjačkih klubova ne čudi oduševljenje filmom. Đir koji im je blizak.
Odbojnost koju sam imala gledajući Jorgovane najbliža je sjećaju kao da me netko silom ugurao iza kulisa koncerta Lepe Brene. Pri tom ne mislim samo na meni neprihvatljivu muziku nego na čitav paket nepojmljivog i odbojnog života neuke, ‘šljokičaste elite’.
Eto to bi bio moj najvjerodostojni vibe tijekom projekcije.
Sve ono što je ispod površine uspjelo izaći na vidjelo ugušilo je satiru na koju je scenarističko-redateljski dvojac aludirao.
Jednostavno nisam se ovdje pronašla i nemam se za što uhvatiti. Čak niti za glumu koja se na trenutke doimala isforsiranom i neuvjerljivom.
Ono što ću eventualno pohvaliti je pokušaj da se u stilu produkcije a24 napravi niskobuđetni film s dobrom gledanošću (i zaradom).
E sad, koliko se kome svidio, diskutalbilno je. Za mene jasno kao dan – Jorgovani ne mirišu😉
Film sam pogledala u Cineplexxu, 23. Ožujka 2024. god.
JORGOVANI
No🙄
HOLDOVERS
- redatelj: ALEXANDER PAYNE
- uloge: PAUL GIAMMATI, DOMINIC SESSA, DA´VINE JOY RANDOLPH,..
- trajanje filma: 133 min
~LIFE IS LIKE A HENHOUSE LADDER. S**TTY AND SHORT.~ PAUL HUNHAM
Omraženi profesor povijesti Paul Hunham (P. Giamatti) s prestižne američke škole prisiljen je ostati na dežurstvu u kampusu tijekom božićnih praznika zbog nekoliko učenika koji nisu imali kamo za blagdane. Uskoro profesoru na skrbi ostaje samo jedan učenik Angus Tully (D. Sessa) iz nesređene obitelji. Njihova uzajamna netrpeljivost, nerazumijevanje i ogorčenost dobit će novu dimenziju zbog koje više ništa neće biti isto..
Redatelj Alexandar Payne vratio se humornom dramom HOLDOVERS, filmom koji će u budućnosti vjerojatno biti redoviti sastojak filmskog božićnog menija.
Osim toga Payne si je uspio osigurati nadahnuti povratak u oscarovsko nadmetanje koje je honorirano s 5 nominacija.
I to u kategorijama najboljeg filma, glavnog glumca, sporedne glumice te za najbolji originalni scenarij i montažu.
Nažalost pa je samo jedna nominacija uspjela iznjedriti Oscara i to u kategoriji za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu.
Pozlaćenu statutu Oscara podignula je Da’Vine Joy Randolph za ulogu ožalošćene majke Mary čiji sin zbog siromaštva nije uspio aplicirati za elitnu školu umjesto čega je poslan u vijetnamski rat gdje je nažalost poginuo.
Iskreno žao mi je što je potvrđen samo jedan Oscar i to za usudila bih se reći definitivno najslabiju kariku u Holdoversima, ulogu Mary u interpretacije laureatkinje Da’Vine. Pogotovo kad se sjetim da je za istu nagradu nominirana izuzetna Emily Blunt sa svojom fantastičnom interpretacijom Oppenheimerove supruge u istoimenom filmu.
Nažalost pa mi se u glumi Joy Randolph (gotovo) ništa nije svidjelo. Jednoplošna, bezizražajna gluma koja me većinom podsjećala na vakuum interpretaciju pod utjecakem velike doze apaurina. Cijelo sam vrijeme čekala kada će doći do erupcije emocija i glume koja će me natjerati da rečem ‘ta žena doista zaslužuje Oscara‘. To se nažalost nije dogodilo. Neki ljevičarski kritičari pohvalili su Da’Vininu glumu nazvavši je ‘prigušenom’. To je valjda novi naziv za bezličnost.
Žao mi je što se politička korektnost još jednom umiješala u nagradu te Oscara do(u)dijelila Joy Randolphovoj iz vrlo očitih razloga. Tko ne vjeruje neka pogleda film. Usput savjetovala bih ponovno pregledavanje trenutka preuzimanja nagrade u kojem je Da’Vina doslovno istrgnula Oscara iz ruke Jamie Lee Curtis te pobjegla u zagrljaj Lupite Nyongo i zanemarila sve ostale prezenterice nekadašnje dobitnice Oscara iste kategorije. Ako ništa drugo krajnje nepristojno. A mogli su Da’Vini došapnuti da je Lee Curtis čistokrvna woke sljedbenica te da se barem prema njoj nije trebala ponijeti onako sirovo jer u konačnici ljudi poput Curtisove su joj i omogućili (ne)zasluženi Oscar. Malo respecta ne bi škodilo😉
Za razliku od Da’Vine koja suprotno značenju njezinog imena nije bila ni izbliza ‘dražesna’ nemam dovoljno riječi kojima bih nahvalila Paula Giamattija, ali i mladog debitanta Dominica Sessu.
Ono kako njih dvojica zajedno funkcioniraju u filmu najbliže je osjećaju kao da su u krvnom srodstvu s obzirom na prirodnost njihovog nadopunjavanja. Ponekad iritantni, ali itakođer i beskrajno simpatični te nadasve dirljivi, Gimatti i mladi Sessa srce i duša su ovog filma. Njihova punkrvna i eksplozivna gluma oplemenjena inteligentnim dijalozima koji se poput mekog namaza glatko maže filmskim scenarijem. Paul Giammati je pokorio svojom transformativnom izvedbom o nevjerojatnim vezama stvorenim tijekom praznika daleke 1970. Savršen omjer urnebesnog i dirljivog izričaja. Zato i ne čudi što mnogi s pravom ulogu nebičnog profesora Hunhama smatraju njegovom najboljom izvedbom do sada. Mladi Sessa nevjerojatno je impresivan kao neprilagođeni student Angus za nekoga tko prvi put snima film. Uglavnom Payne je doista uboo centar filmofilskog interesa u drami koja bez klišeja i karikatura progovara o pronalaženju veze između nespojivih svjetova koje prerasta u međusobno bodrenje jer naposljetku nema čovjeka koji kroz život nije prošao ranjen..
HOLDOVES
Why not🙃
IMAGINARNI (Imaginary)
- redatelj: JEFF WADLOW
- uloge: DEWANDA WISE, TOM PAYNE, PYPER BRAUN, BETTY BUCKLEY, VERONICA FALCON, TAEGEN BURNS, MATTHEW SATO, SUZETTE LANGE,..
- trajanje filma: 104 min
- naziv originala: IMAGINARY
~SOMETIMES WE CREATE BY TEARING THINGS APART~ JESSICA
Povratak mlade Jessice (D. Wise) u stari obiteljski dom pokrene niz zastrašujućih događaja kada otkrije da zamišljeni prijatelj njezine pokćerke Alice (P. Braun), plišani medvjedić Chauncey uistinu postoji..
Nekako sam se odmakla od horror filmova iz jednostavnog razloga – teško je pronaći originalni, inteligentni horror koji će pobuditi onaj iskonski osjećaj strave. Maltretiranja, nakaženja, jump-scareovi i hektolitri krvi osim što su iznimno odvratni i odbojni postaju doista mlaćenje prazne slame.
IMAGINARNI je zalutao u moj raspored gledanja čistom računicom. Pogodan termin gledanja u ugodnom ambijentu starinskog kina Karaman.
Budući da sam gledanju pristupila s zero očekivanja film me na kraju zapravo solidno zabavio.
Razlog sigurno leži u činjenici što je Imaginarni misterija s elementima psihološke drame, a ne krvoločni copy-paste horror.
Istina, ima puno scenarističkih rupa no priča ipak ne odlazi u smjeru tvrdo utabanih generičkih filmova. Zapravo u trenutku kad pomislite da sve ide predvidljivom trasom stidljivo se javljaju neki neočekivani obrati. Doduše ništa spektakulatno no ipak pristojno za sat i pol gledateljeve pažnje.
Od uloga definitivno se izdvajaju one od tamnopute DeWande kao i njezina pokćerkica mala Pyper Braun.
Cure su glumački doista odradile odličan posao.
No ja ne bih bila ja da u castingu nisam osjetila ciljanu podjelu uloga mlade maćehe, latino psihijatrice itd.
Također i problem s bagateliziranjem muških uloga. Tako je npr. mladi tata Max (T. Payne) odnosno suprug od Jessice iščeznuo iz filma odmah nakon prvih 20 minuta. Bio je gotovo pa nevidljiv s obzirom na važnost uloge i ukupnu minutažu pojavljivanja. Skoro pa imaginaran😉
Radnju nose isključivo ženski likovi s čime dakako nemam problema osim ako sve skupa nije u službi nekih ideologija.
S obzirom na obvezatne elemente u gotovo svim novim holivudskim filmovima ništa me ne čudi.
Uglavnom film od kojeg nisam imala nikakva očekivanja je solidna fantazija s originalno zamišljenom no mjestimično šupljikavom pričom. Umjesto horrora bilo je više zanimljivih obrata što naravno pozdravljam!
Imaginarni je zapravo film poput Strave u Ulici Brijestova samo s plišanim Teddyem.
Film sam pogledala 9. Ožujka 2024. u Karamanu odmah nakon Čeličnih Magnolija.
IMAGINARNI
Why not🙃
ČELIČNE MAGNOLIJE (Steel Magnolias)
- redatelj: HERBERT ROSS
- uloge: SALLY FIELD, DOLLY PARTON, OLIMPIA DUKAKIS, JULIA ROBERTS, SHIRLEY MACLAINE, DARYL HANNAH, TOM SKERRITT, DANIEL CAMP, RPBERT HARLING,..
- trajanje filma: 118 min
- naziv originala: STEEL MAGNOLIAS
~WELL, YOU KNOW WHAT THEY SAY: IF YOU DON’T HAVE ANYTHING NICE TO SAY ABOUT ANBODY, COME SIT BY ME~ TRUVY
Annelle Dupuy (D. Hannah) mlada i sramežljiva djevojka pritisnuta problemima seli u mali gradić u Lousiani gdje se zapošljava u kozmetičkom salonu simpatične vlasnice Truvy Jones (D. Parton).
Za to vrijeme M’Lynn Eatenton (S. Fields) i njezina kćer Shelby (J. Roberts) užurbano rade posljednje pripreme za Shelbyno vjenčanje koje slijedi u istom danu..
Radnja filma proteže se 3 godine poslije i gledatelja nenametljivo s puno ljubavi uvlači u živote šest potpuno različitih žena čiji životi i sudbine kod gledatelja ne mogu proći nezapaženo.
Život piše romane, a u slučaju Magnolija taj isti život poprima sve boje u frizerskom salonu uvijek optimistične Truvy (D. Parton). Sve najveće radosti i najdublje tuge događaju se na tom mjestu. Ponekad čini se da je genijalna Dolly Parton nešto poput Meštra (Boris Dvornik) iz Velog Mista i njegove ‘butige’. Toliko topline u tako malom, skućenom prostoru.
Redatelj ove tople priče o prijateljstvu, ljubavi i obitelji je američki redatelj Herbert Ross (Footlose, op.a.).
Razlog beskrajne prisnosti i ljepote filma unatoč jednom pretužnom događaju krije se u činjenici što se redatelj poslužio istinitim događajima iz vlastitog života koji su dali dodatni začin filmu. Naime Shelby iz filma koju je odlično istumačila Julia Roberts dijeli sličnu, tužnu priču poput Rossove biološke sestre.
Čelične Magnolije izvorno su postavljene kao predstava koja je prikazivana u off-Broadway produkciji. S obzirom na iznimnu uspješnost izvedbe, Paramount je otkupio filmska prava, a Harling je adaptirao scenarij za veliko platno i predstavu pretvorio u film. Nadopunio je neke manje muške uloge, a i sam se pojavio u kratkoj ulozi svećenika.
Harling se nedvojbeno pokazao u duhovitom stilu pisanja, dirljivoj priči te snažnom portretiranju južnjačkih (ženskih) prijateljstava.
Cijeli cast bio je sazdan od zvijezda uključujući i one koje će to tek postati. Tako je npr. Julia Roberts osvojila Zlatni Globus za ulogu Shelby, prije planetarnog uspjeha s već antologijskom Zgodnom Ženom. I ti sve u dobi od samo 23 godine!
O Sally Field, Dolly Parton Olympii Dukakis, Shirley McLaine, ne treba puno trošiti riječi. Film s tako iznimnim glumicama okupljenim na zajedničkom projektu morao je briljirati.
Ovo je jedan od onih filmova koji savršeno hvata smisao životnog ciklusa.
Film sam prvi (i jedini put) pogledala davnih godina na iznajmljenoj vidokazeti iz nekoć popularne kvartovske videoteke.
Obično filmovi čije ponovljeno gledanje imam nakon puno godina izgube na onom prvom ushitu tipičnom za prošla vremena i puno mlađu dob. Svi, ali i ne Čelične Magnolije.
Dakle osjećaj prvog gledanja preslikao se i na ovo najnovije, drugo i to na velikom platnu drage kinoteke Zlatna Vrata📽💛
Doslovno osjećaj otprije kao da se ništa nije promijenilo.
Nedostaju mi ovakvi filmovi.
Shelby je na početku filma rekla “Pink is my signature color!’. Moje su 80.te❤ U svim aspektima.
Film sam pogledala 9. Ožujka 2024. u kinoteci Zlatna Vrata. Odličan zakašnjeli poklon za Dan Žena.
ČELIČNE MAGNOLIJE
BOB MARLEY: ONE LOVE
- redatelj: REINALDO MARCUS GREEN
- uloge: KINGSLEY BEN- ADIR, JAMES NORTON, LASHANA LYNCH, MICHAEL GANDOLFINI, ANTHONY WELSH, UMI MYERS,..
- trajanje filma: 104 min
~YOU CAN’T SEPARATE THE MUSIC AND THE MESSAGE!~ BOB MARLEY
BOB MARLEY: ONE LOVE je biopik koji pokriva Marleyev život od pokušaja atentata 1976. god na Jamaici pa do njegove prerane smrti 1978. u dobi od samo 36 godina..
Pretpostavljam da je bio pretežak i preizazovan zadatak prikazati Boba Marleya jednog od ultimativnih sinonima za love, peace and unity..
U to se vjerojatno uvjerio i američki redatelj porijeklom iz Bronxa, Reinaldo Marcus Green (Kralj Richard, op.a.), a možda i sam Brad Pitt čija produkcijska kuća Plan B stoji iza filma o bezvremenskoj ikoni reggae glazbe.
Iako se u filmu obrađuju samo posljednje dvije godine Marleyevog života konačni produkt doima se kao da jedva grebe ispod površine umjetnikove veličine, ali i njegovih mana.
Scenaristički izgleda užurbano i ‘na juriš’ napravljeno što rezultira prilično jednoplošnim prikazom Marleyevog lika.
Isto kao izostavljanje ključnih elemenata i detalja koji bi kralja reggea bolje približili mlađoj publici, a pritom poštovali osjećaje starijih, istinskih Marleyevih fanova.
Definitivno veliki propust scenarista koji su upadljivo preskočili prikaz njegovih kriza, ljudskih izdaja kao i mnogih srceparajućih trenutaka.
Ne znam, možda razlog leži u tome što su Marleyeva supruga Rita i sin Ziggy bili jedni od producenata? Možda su zato scenaristima ruke bile ‘svezane’?
Da ne znam pozadinsku priču o Bob Marleyu sudeći prema prikazu u filmu zaključila bih da je bio isključivo rastafari sljedbenik i od toga ne puno više. Vrlo crno-bijeli prikaz Boba Marleya bez boja, a kamoli nijansi istih.
Ni s glumom nije išlo sve po špagi. Iako se iz petnih žila trudio biti što uvjerljivi, Kingsley Ben–Adir u ulozi titularnog glazbenika nije bio ni približno na nivou zadatka. Na trenutke je izgledao kao da je ispao iz reklame za Calvin Klein ili kao da je umjesto Boba Marleya portretirao Lennyja Kravitza.
Za razliku od Kingsleya jedina koja je glumački razvalila bila je Lashana Lynch kao Marleyeva supruga Rita.
Osim Lyncheve i očekivano sjajne glazbe nažalost ne vidim ništa drugo vrijedno spomena..
Ikonična pojava Boba Marleya zaslužila je daleko bolji biopik.
Film sam pogledala 2. Ožujka 2024. U Cineplexxu kao drugi film u filmskoj suboti.
Samo zbog najpoznatijeg glazbenog pacifiste na svijetu Boba Marleya filmu dajem prolaznu ocjenu i preporuku.
I za kraj jedna vrlo zanimljiva misao tada teen Rite, a kasnije Bobove supruge:
•Rasta know that we are all one. Words like “you”, “me”, “they”, “them” separate people. That’s why we say “I AND I”•
BOB MARLEY: ONE LOVE
Why not🙃
JEDAN ŽIVOT (One Life)
- redatelj: JAMES HAWES
- uloge: ANTHONY HOPKINS, HELENA BONHAM CARTER, JOHNNY FLYNN, LENA OLIN, ROMOLA GARAI,..
- trajanje filma: 110 min
- naziv originala: ONE LIFE
~SAVE ONE LIFE, SAVE THE WORLD.~
JEDAN ŽIVOT (One Life) je biografski film o britanskom humanitarcu i skromnom londonskom brokeru Georgeu Wintonu (A. Hopkins) koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata od logora i sigurne smrti spasio 669 židovske djece iz nacistički okupirane Čehoslovačke.
Ovo je više od istinite i dirljive priče o jednom čovjeku koji je u suradnji s nekolicinom altruista riskirao vlastiti život da bi izveo nemoguće i spasio živote nekoliko stotina nedužne djece..
Britanski redatelj James Hawes u jednom je razgovoru spomenuo da na trenutke nije mogao gledati od suza usljed emocija na setu.
U to da ne pretjeruje uvjerila sam se i sama gledajući ovaj predivan film na velikom platnu.
Film je inače temeljen na knjizi ‘If Is Not Imppssible..’ o životu sir Nicholasa Wintona i njegovoj nevjerojatnoj priči.
Iskreno ne razumijem kako se do sada nitko od filmaša nije sjetio napraviti film o ovom britanskom Šindleru?! Ovo je film koji je zaslužio daleko širi glas o svojoj izvrsnosti!
Zapravo nakon Šindlerove Liste za mene je najbolji film na temu.
Također ne mogu sakriti oduševljenje što je produkcija angažirala jednog od najvećih glumaca u povijesti kinematografije Anthony Hopkinsa.
Dvostruki Oscarovac je veličanstveno istumačio lik sir Georgea Wintona pedeset godina nakon događaja iz Čehoslovačke dok je britanski glumac Johnny Flynn bio mlađahni Winston iz 30.tih godina.
Potonji mi je otprije poznat iz nedovoljno poznatog (i priznatog) filma Beast s odličnom Jessie Buckley.
Uglavnom Flynn je uz vremešnog Hopkinsa također bio savršen izbor samo za mlađu verziju glavnog lika u filmu.
I dok mlađahni Winston u tijesnoj borbi s vremenom izgara od želje da prikupi što više novaca, udomitelja, rješi dokumente i propusnice kako bi djecu što brže i što sigurnije prebacio u Veliku Britaniju, ostarjeli Winston u tumačenju sir Hopkinsa osvrće se na svoj život i žaljenje što nije uspio spasiti još više djece..
Način na koji se vremenske crte izmjenjuju fluidan je i uvjerljiv, a istinitost cijelog događaja pogotovo trenutak ultimativnog sjedinjenja spasitelja i djece nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Zapravo cijeli film je nevjerojatno snažna priča o Drugom svjetskom ratu, uzbudljivo i napeto ispričana, lijepo osmišljena i odlična u svim aspektima – od režije pa do izvrsnih izvedbi.
Zahvaljujući sir Anthonyju, Johnnyju, Heleni Bonham Carter, redatelju i ostalima u Jedan Život je udahnut život vrijedan istinski dirljive priče koja rasvjetljava događaje za koje bi svi trebali znati.
Ovakvo prenošenje snažnih istinitih priča na veliko platno o ‘malim’, a tako velikim i stvarnim ljudima je više nego ikad prije potrebno.
Da sam znala što me u filmu čeka sigurno bih ponijela paket papirnatih maramica jer sir Hopkinsonovo portretiranje sir Winstona s posebnim naglaskom na emotivan susret s djecom koju je spasio od nacista krunski je trenutak koji je od silnih emocija i ganuća potekao u rijeku suza..
I nije samo u pitanju opipljiva dirljivost trenutka već i nevjerojatani sir Anthony koji se još jednom dokazao kako s lakoćom pokazuje cijeli spektar empatije, skromnosti, poniznosti i ‘običnosti’!
Divan film, divan!
Film sam pogledala 2. Ožujka 2024. god u Cineplexxu kao prvi od dva filma u filmskoj suboti.
JEDAN ŽIVOT
Why Not🙃
OPASNE DJEVOJKE 2024 (Mean Girls)
- redatelji: SAMANTHA JAYNE, ARTURO PEREZ JR.
- uloge: ANGOURIE RICE, RENEE RAPP, AULI’I CRAVALHO, JAQUEL SPIVEY, AVANTIKA, BEBE WOOD,..
- trajanje filma: 112 min
- naziv originala: OPASNE DJEVOJKE
~ONE THING I KNOW FOR SURE. CALLING SOMEONE “UGLY” IS NOT GOING TO MAKE YOU BETTER LOOKING. CALLING SOMEBODY ELSE “STUPID” DOES NOT MAKE YOU ANY SMARTER!~ Ms NORBURY
Nova pridošlica u školi, simpatična Cady Heron (A. Rice) brzo se uspinje do vrha najpopularnijih, ‘odabranih’ djevojaka Plastics. No žestoki uspon ubrzo zamijeni strmoglavi pad prema dnu iz banalnog razloga. Cady se naime usudila zaljubiti u ‘zabranjeno voće’, Aarona Samuelsa (C. Briney) bivšeg dečka alfa Plastike, neprikosnovene vladarice srednje škole, Regine George (R. Rapp).
S obzirom da nikad prije nisam gledala originalne Opasne djevojke iz 2004. godine ove najnovije iz 2024. bile su zapravo zanimljive. Naravno osim dijela političke korektnosti koja se nažalost po ‘sili zakona’ ubacuje u sve holivudske uratke.
Ako zanemarimo taj dio odnosno redateljsko ažuriranje za generaciju Z (čitaj: novo američko ljevičarenje..) ostaje ona univerzalna tema turbulentnog teenagerskog preživljavanja u srednjim školama.
Desetljeća prolaze no nepromjenjena hijerarhijska formula ostaje ista – sveprisutne ‘popularne’ + one koje to očajnički žele biti + ostatak ‘nevidljivog’ srednjoškolskog ‘puka’.
Možemo se mi odrasli kleti u civilizacijski napretak, blagostanja svake vrste no ono podmuklo i nisko koje zajedno s podivljalim pubertetom izlazi na vidjelo korov je kojeg nitko ne može iščupati. Nitko OSIM kućnog/roditeljskog odgoja! Toliko podcijenjenog, a zapravo lijekovitog.. U to sam se još jednom uvjerila s obzirom da opet ‘polazim’ srednju školu i kao roditelj jednog šesnaestogodišnjaka točno znam u čemu je uvijek isti problem.
A da moja teorija drži vodu svjedočila je do posljednjeg mjesta popunjena dvorana za vrijeme projekcije Mean Girls u CineStaru MallofSplit. U mom dugogodišnjem stažu ‘pohođenja’ kino-dvorana nešto slično još nisam doživjela. Naime cijeli jedan red bio je popunjen rođendancima, rekla bih 10-11. godišnjacima. Ništa neobično, rekla bih osim bezobrašzine kad je u završnom dijelu filma netko od njih uključio prijenos utakmice! To je toliko remetilo normalno gledanje koje je ionako uz stalno žamorenje bilo dovoljno otežano. Epilog je da se moj sin iz sveg glasa izderao na uzurpatore. Mir je nakratko zavladao, a onda je opet krenulo isto maltretiranje.. a mi više nismo imali volje za većom intervencijom. No ono što je najžalosnije od svega je da su klinci bili u pratnji odraslog muškarca vjerojatno oca slavljenika koji je dozvolio drskost gledanja i slušanja utakmice za vrijeme projekcije bez obzira na ostatak publike koja je došla na film. Kako očekivati uzorno potomstvo kad roditelji nisu odgojeni?
Ovu anegdoticu s projekcije morala sam prepričati jer zapravo ima veze s mentalnim sklopom Mean Girlsa. Rekla bih zrcalni odraz (ne)odgoja, manjka empatije, viška ega i arogancije.. I zbog toga filmu dajem prolaznu ocjenu.
Mogu shvatiti frustraciju obožavatelja originala s Linsday Lohan koji su očekivali osvježenu verziju, a ne mjuzikl (da, ovdje se pjeva!) kao i politički proglas o rasnoj i seksualnoj pripadnosti. Vjerujem da se na 20. obljetnicu mogao izbaciti puno bolji remake. Tim više što je fenomen starih Opasnih Cura urodio brodvejskim hit mjuziklom.
No kao netko kome je ovo iz ne znam kojeg razloga ‘pobjeglo’ ipak moram reći da je neloš film. Film koji može ohrabriti teenagere da pakao srednjoškolskog (ne)uklapanja ima svoj početak, ali i redovito sretan kraj. I da se dugoročno isplati biti svoj, a ne dio mainstreama.
Eto, barem teme radi isplati se film pogledati.. Mene je podsjetilo i na moju srednju školu. Pa iako nisam bila u nekom pandamu Plastičnjača iz mog vremena ipak sam na kraju ispala OK. Barem se nadam😉
OPASNE DJEVOJKE
Why not🙃
Volcano Red 